30.06.2013., nedjelja

#CroatiaEU - nova zvijezda na plavom nebu Europe

“Moj bi život izgledao drugačije da nisam u nekim trenucima bila građanin Europe drugog ili trećeg reda.” - Mare

U to vrijeme nije bilo ni hashtaga, ni društvenih mreža, ni primisli da bi Hrvatska mogla ući u novu federaciju, jer je jedna zvijezda tek bila skinuta sa federativne zastave.
Država je krvarila i narod je jedinstveno išao prema istom cilju. Zajedno.

Bilo je to vrijeme velikih potresa u povijesti naše male državice. Moja generacija na prekretnici, bez velikih razmišljanja našla se u vrtlogu nećeg većeg od svih nas. U tim godinama kada smo trebali biti puni optimizma za budućnost, biranje životnog puta i životne sreće, dogodila su se vremena za pamćenje, gdje su mnogi, naprotiv, izgubili živote za bolju budućnost nas koji smo ostali.
Dio sam te izgubljene generacije, kada smo svi mi tih godina trebali tek zakoračiti u život.
Prije te nesretne '91 napravila sam prvi životni korak. Iz crvene cvijezde ušla sam u zemlju pod otkriljem plavog neba i žutih zvijezda. Igrom slučaja uđoh u žutu, talijansku.
Nisam gledala na tu zemlju kao članicu EU, već kao Italiju zemlju “mornara, pjesnika, umjetnika”, živeći kao građanin trećeg reda u strci za dokumentima i raznim dozvolama boravka. Ni studij nije bio lagan, bez poznavanja jezika gledajući u te bezbrižne studente drugačijim očima, znajući da moja zemlja krvari.
Dijaspora je gledala na isti cilj, organizirajući se i boreći se onako kako se mogla boriti. Zajedno
Tada sam prvi put postala svjesna Europe, kada smo kao mala grupica uz pomoć talijanskih radikala otišli u Maastricht pred EU parlament sa kockastim zastavama i europskim zvijezdama. Zgrada parlamenta je bila veličanstvena usred ravnice bogu iza nogu. Bili smo srdačno primljeni, saslušani i shvaćeni.
Osjetila sam da nas Europa sluša te '92, te sam se osjetila ipak kako građanin drugog reda u malo većem kontekstu.

Godine su prolazile i velike promijene u Italiji nisam osjetila. Italija nije izgubila svoj identitet, svoju (ne)kulturu, svoje bogatstvo, kuhinju, glazbu, gestikulaciju, vjerodostojnost neredu. Europa ih nije dovela u red i nije zavela strogu kontrolu nad mafijom, (ne)organizacijom ili uskladom u proizvodnji/potrošnji, uvozu/izvozu.
Ono što sam vidjela tokom godina je širenje kineskih dućana, povećanje njihove populacije i stvaranje geta jeftinih stvari. EU sigurno nije u tome imala utjecaja, jer se na EU tržište ipak ušlo sa robom sumnjive kvalitete.

Međutim EU je reagirala regulativom usklade proizvoda (koje su doduše kinezi lako kopirali sa “falšom oznakom” E U) u prvom redu zaštićujući djecu (link )

Slijedile su i druge regulativne uredbe, ali države nisu zbog toga gubile svoj nacionalni identitet, iako je EU držala i do svoje federacije omogućujući npr. razmjenu studenata na EU razini (ERASMUS), te stipendije za školovanje. Na žalost u svemu tome nisam mogla sudjelovati, jer nisam bila građanin jedne od zemalja EU, te iako sam htjela nastaviti sa studijem nisam mogla sebi omogućiti plaćanje doktorata jer za studente EU sve je bilo financirano. Za mene ne.

Ali nije svako zlo za zlo. Moj diplomski rad se naravno vrtio oko Hrvatske, te su profesori slušajući obranu bili vrlo zainteresirani za našu zemlju znajući da je puna ljepote i potencijala. Naravno da sam bila ponosna.
To se odvijalo onih '90tih i sa fakulteta sam izašla sa stiskom ruke mog Mentora, koji mi je rekao da je Hrvatska sve bliže i bliže jačeg i formalnijeg odnosa sa Italijom i EU.

Slijedile su godine rada, te novog životnog puta kada me je posao odvukao na sve strane Europe. Skakala sam iz jedne zvijezde u drugu, imajući samo zajedničku valutu u rukama, učeći raznolikost građana jedne federacije i susretljivost istih spominjući Hrvatsku.

Moj prvi susret Bruxellesu je bio sličan onome u Maastricht-u, jer su žute zvijezde sjajile na svakom koraku. Grad je bio ponosan što u njemu kuca srce EU, iako je bio prepun ljudi iz drugih krajeva svijeta, te se osim europskih jezika moglo čuti arapskog, kineskog i još kojekakvog za meni nepoznatog prizvuka.
2007, kada je u EU primljena Bugarska I Rumunjska sam se zatekla u Bruxellesu, prolazeći kraj Berlaymontove zgrade gdje su se na dva mega plakata ocrtavale zastave tih zemalja. Nekako sam bila tužna, jer je moja mala zemlja u očima Europe još bila iza, te sam ipak optimistično gledala i zamišljala crveno bijele kockice na toj zgradi.

Vjerovala sam u Europu, koja je eto nakon puuno godina iskoračila i danas nas srdačno primila pod otkrilje svoj plavog neba.

Slijedom svog životnog puta, kada sam se odlučila vratiti u Hrvatsku, danas na Europu gledam drugačijim očima.
Nije EU kriva Italiji što se dovela do praga totalnog kraha. Niti Španjolskoj a ni Grčkoj. Nije kriva ni drugim zemljama, jer su one u federaciji samo pokazale svoje loše crte nacionalnog identiteta.

Ulazak u EU smatram samo prilikom, jer ako budemo pametni i pokažemo svoj potencijal samo nam može biti bolje.
EU nam daje priliku da se obogatimo upoznavajući i prihvaćajući raznolikost, stvarajući priliku da naučimo jezike da se školujemo da nam djeca imaju drugačije mogućnosti.
Negativne komentare na ulazak ne smatram relevantnim, jer većina onih koji se bune nisu nikada izašli iz svog kvarta, te i dalje grade zidove na temelju mjesta boravka svojih kolega ili rodnih korijena. Ista ta većina hejtera mrzi i svoju grudu, spominjući da žele uteći jer im ništa ne valja.
Mislim da u principu nismo zemlja hejtera, te da sada trebamo ponovo ciljati prema nečem zajedničkom, a to je da Europi pokažemo svoj nacionalni identitet koji ima kvalitetu i ponos jedne male državice koja leži na plodnom tlu ljepota, stvaralaštva i snage.

Zbog sveg navedenog, dobrodošla nam Europo! Nadam se da će Hrvatska biti ne samo jedna zvijezda na tvom plavom nebu, već sunce s kojim ćemo se sutra probuditi u novom danu punom optimizma i nade.

Za kraj Oda radosti, koja snažno dokazuje da jedan instrument ne može svirati istom snagom kao i orkestar gdje se raznolikost instrumenata i sklad nota odražava u jednoj prekrasnoj melodiji.

Ode to Joy

Oznake: CroatiaEU


13:26 - Komentiraj (12) - Print - #


Nekada bilo, sada se spominje:
RIM I RIMSKO BLOGOVARANJE
... i ne samo...

ponekad sam i ovdje PTICICA



Who links?